U sjećanje na Franju Babića: Obnova spomenika znamenitom Hrvatu, svećeniku Mati Topaloviću
Od 1. studenog 1855. godine župnik u Gradištu postaje Mato Topalović. Rodio se 9. rujna 1812. godine u selu Zdencima kod Broda, župa Podcrkavlje. Bio je znameniti, najvatreniji i najiskreniji pobornik ilirstva u Slavoniji, jedan od značajnih đakovačkih iliraca. Topalović je nagovarao Gaja da u pravopis i hrvatsku književnost uvede reformirani pravopis iz 1830., što je Gaj i učinio nakon prvotnog ustručavanja.
Suvremenici su ga držali i za dobra poznavatelja izvornog narodnog govora, slavonske štokavštine ikavsko-jekavskog izgovora. Vezanost za slavonski zavičaj iskazivao je izvornim pjesničkim ostvarenjima te bilježenjem i objavljivanjem usmenog književnog i pjevanog blaga sa slavonskoga prostora, od Požege do Vinkovaca. Ističući ilirstvo, slavenstvo, patriotizam i slogu, istovremeno se bunio protiv duhovne pospanosti Slavonaca.
Školovao se u Brodu, a gimnaziju je završio u Vinkovcima. Pošto je bio marljiv i vrijedan, primi ga đakovački biskup Sučić u sjemenište gdje se zajedno studirajući filozofiju našao s Josipom Jurajom Strossmayerom i Jurajom Tordincem. Zajedno su bili u sjemeništu u Pešti, gdje su se susreli sa Stjepanom Ilijaševićem, Franom Kurelcem i Miroslavom Dražićem pa su ova poznanstva utjecala na čitav njegov život. Topalović iz Pešte prelazi u Beč gdje dolazi u prvi dodir s Ljudevitom Gajem. To je najviše obilježilo njegov život i utjecalo da je postao i književnik i sudionik Ilirskog preporoda; u neku ruku značajniji i od Mijata Stojanovića, koji je puno poznatiji. On je zdušno prihvatio Gajeve ideje i objavio nekoliko djela u ilirskom duhu u samom zamahu ilirskog pokreta dok se Mijat Stojanović priključio kasnije.
Za svećenika je Mato Topalović ređen 17. srpnja 1837. godine u Đakovu. Nakon što je u Kaniži 13. kolovoza 1837. proslavio mladu misu biva kapelan u Odvorcima, a otkuda je 1841. služio kao vojni kapelan kod jedne krajiške pukovnije u Italiji, zatim u Trnavi, Nuštru, Vinkovcima, odakle ga je 1843. biskup Josip Kuković pozvao u Đakovo za profesora filozofije (od 1844. do 1847.). Kao profesor u Đakovu prvi je već 1845. predavao hrvatski jezik, a od 1851. do 1855. profesor je biblijskih znanosti te crkvenog prava i povijesti.
Godine 1855., 1. studenog, imenovao ga je biskup Strossmayer župnikom u Gradištu. U Osijeku je izdao Odziv rodoljubnog srca, zbirku popijevaka Tamburaši ilirski, osnovao časopis Jeka od Osijeka. U Gajevoj Danici surađivao je već od 1835. godine i dalje ispjevavši mnoge domoljubne pjesme od kojih su neke i uglazbljene. Bio je narodni zastupnik u Hrvatskom saboru.
U dogovoru s općinom sazidao je križni put – Kalvariju, podigao je na groblju zvonik i oveliki željezni križ kao i dvije manje kapelice kod Bosuta i Berave. Bolovao je tri godine od sušice i umro u pedesetoj godini života, 26. travnja 1862. godine. Kako je prijateljevao s đakovačkim biskupom Strossmayerom, ovaj mu podiže mramorni spomenik u znak bratimskog svećenstva i prijateljske ljubavi na njegovom grobu u Gradištu.
Svečano otkrivanja obnovljenoga spomenika Mate Topalovića održalo se na gradištanskom groblju 21. travnja 2003. godine, a uređeno spomen-obilježje dala je načiniti Družba braće hrvatskog zmaja iz Zagreba i Općinski odbor Hrvatske demokratske zajednice Gradište. Tom je prigodom u izdanju OO HDZ-a Gradište tiskana i mala, popratna brošura s pozivnicom odnosno programom. Nema nikakve sumnje kako je najveći obol u ovom projektu imao upravo Franjo Babić i na tomu mu valja svesrdno odati priznanje.
