In Memoriam: Franjo Babić (1966.-2024.)

U Gradištu je u 59. godini umro Franjo Babić.

Franja, kako su ga svi nazivali, bio je velik poznavatelj kulture, tradicije i običaja, te povijesti, posebice sela Gradišta kojega je jako volio i o njemu rado pisao. Prerano nas je napustio veseljak, zanesenjak starina, poeta pa će sada podno gradiškog brda kovati neke nove umješne stihove. Jer, pita se Franja u jednoj svojoj pjesmi: Gdje li ste nestale davne uspomene? Vedri tekstopisac odmah odgovara: Zakopane su ispod vjeđa djedovih, zatrpane u starom ladičaru, zamotane u beskrajnu spiralu izatkanih truba koje čekaju da ih tko prepravi u svadbeno ruho Ili ukopni pokrov.

Da, dragi prijatelju, kako veliš; razlila se suza i potopila svu pustoš naših srdaca, povili stari hrastovi svoje ponosne grane, a otužno sunce stidljivo je tražilo svoj zapad.

Pitao si se, dragi Franja, gdje su nestale te davne uspomene? Odgovor si jako dobro znao. Sada, na gradiškom groblju, stara graničarska obitelj Babić i svi koji su te poznavali, pamtit će suzu djedovu i tiho šapćući da tvoju uspomenu ne probude. Jer, volio si kazati: Ne govorite mi o blatu moga djetinjstva, o radosnoj zori na mome stanu, u kućaru, u klecalima u staroj crkvi…

Čujem, kako si, prijatelju, kanio objaviti zbirku pjesama i sve nas razveseliti. Nisi stigao. Tvoj bi omiljeni pjesnik i suseljan Mato Mandić kazao kako su se evo nebesa sva rasplakala i sada tužna polja tuguju, preko njih vjetrovi trče, srljaju, a brazde su mokre i hladne…

Piši i kuj stihove sada na tomu boljem mjestu, zaori brazdu duboku, zasiji sjeme najedralo…

Ostavite komentar