Kako su Hrvati prije 55 godina dobili velebnu crkvu u središtu Beča
Hrvatski dušobrižnički ured u svojim početcima ima dvije važne zadaće: okupljati hrvatske vjernike i pastoralno se brinuti o njima, te voditi pastoralnu i socijalnu brigu o izbjeglicama, posebno u Traiskirchenu. Godine 1960. osniva fra Mirko Čović u prvom bečkom kotaru Hrvatski dušobrižnički centar sa sjedištem u Ulici Singerstrasse 7. Fra Mirko okuplja uz sebe hrvatske izbjeglice iz Drugog svjetskog rata, a uz Hrvatski dušobrižnički centar imali su crkvu sv. Petra u prvom bečkom kotaru. Broj hrvatskih vjernika koji se okupljao oko fra Mirka tada nije velik, te su to ponajviše bili oni koji su imali tzv. azilantske putovnice.
Povijesna godina hrvatskog dušobrižništva u Austriji bila je 1963. U Austriju je tada pristiglo oko 4 000 radnika iz tadašnje Jugoslavije, a među njima i trećina Hrvata. Radnici su se tako našli u nepoznatom i stranom okruženju, nerazumijevajući jezik i izloženi bezbrojnim opasnostima. Dočekali su ih pak svećenici iz njihova naroda. U početnoj fazi bilo je nepovjerenja, straha da se iza njihovih putovnica ne kriju uhode, a s druge strane i otvorena bojazan da bi oni mogli po povratku kući imati poteškoća zbog kontakata s onima o kojima su ih godinama učili kako su najcrnji zlikovci. Fra Mirko je imao znanja i iskustva prilagoditi se novonastalim prilikama, a 1964. stigli su u Austriju opet novi radnici, da bi 1965. godine bio potpisan i međudržavni ugovor između Austrije i Jugoslavije o pravima stranih radnika. Dakako, jedan svećenik ni izdaleka nije mogao obavljati velike zadaće pa se priključivali i oni koji su u Beču studirali poput Ive Jakovljevića, Ivana Vitezića, Jurja Globana te Domagoja Šimunića.
Broj je radnika koji se okuplja na misnim slavljima sve veći za crkvu sv. Petra i 1965. godine prelazi se u franjevačku crkvu u prvom kotaru, a 1966. godine zabilježena su i okupljanja u dvorani bečkih franjevaca (Seilerstätte).
Godine 1967. fra Mirko dobiva pomoć kada Provincija šalje fra Matu Božića.
Franjevačka crkva u kojoj se okupljaju radnici postala je premala. Otkrivena je gotovo prazna i neiskorištena crkva – Am Hof. Godine 1969. doznao je netko da je ova crkva na jednom od središnjih bečkih trgova gotovo prazna. Ta je crkva poslije granatiranog Stephansdoma jedno vrijeme zamjenjivala katedralu, a njeni su je vlasnici – isusovci, 1952. godine predali Bečkoj nadbiskupiji. Imala je svega rektorat i internat s 15-ak djevojaka. Nedjeljom je u njoj služena jedna misa s malobrojnim vjernicima. U ovoj ogromnoj crkvi vidjeli su naši radnici ono što bi njima trebalo. Tražili su priliku naći crkvu u kojoj bi se osjećali svoji. Zamolili su rektora da bi u crkvi Am Hof imali mise na hrvatkom jeziku, a on im je to odobrio! Međutim, nakon dvije nedjelje, kada su došli na misu, naišli su na zaključanu crkvu i obavijest da ju više ne mogu koristiti. Fra Mato Božić pošao je s oko 2 000 vjernika prosvjedovati ispred biskupije. Novinari su došli do te informacije i sutradan je u tisku osvanulo: Crkva gastarbajterima ne da moliti! Jesu li ovi pritisci ili nešto drugo bili odlučni ili, vjerujemo, Božja Providnost, pa su hvatski iseljenici crkvu dobili.
Od prve nedjelje u svibnju 1969. godine crkva Devet anđeoskih korova – Am Hof, postala je hrvatskom crkvom. Uz crkvu, vrlo brzo se dodjeljuju prostorije na adresi Schulhof 1 (nekoć Messnerhaus). Dobivene prostorije otvorile su mogućnost dolaska časnih sestara u njihovo uključivanje u pastoralni i socijalni rad Misije.
U jesen 1969. godine Školske sestre trećeg reda sv. Franje iz Sarajeva stigle su u Hrvatsku katoličku misiju Beč (s. Zdravka Tikvić, s. Mladena Batarilo i nešto kasnije, na jedno kraće vrijeme, s. Augustina Suša). Iste 1969. godine, u jesen, stiže u Beč na studij fra Stjepan Pavić, svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji se vrlo brzo uključuje u rad Misije i biva namješten kao dušobrižnik.
Godine 1971. Hrvatsku katoličku misiju Beč preuzimaju franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda s fra Efremom Kujundžićem kao voditeljem, a 1973. godine kardinal Franz Köning imenuje HKM Beč personalnom župom za sve hrvatske vjernike koji se nalaze u Bečkoj nadbiskupiji.
Danas veliki broj hrvatskih vjernika koji ispunjava crkvu Hrvatske katoličke misije Beč, čini je najposjećenijom crkvom u Beču i cijeloj Austriji, a oni uživaju s pravom ugled zajednice vjerne Crkvi, Misiji i Župi.
